Uplate u dobrovoljni mirovinski fond mogu predstavljati mnoštvo motiva za dugoročno nagrađivanje radnika.

Premije za III. stup mirovinskog osiguranja-svi imaju koristi

Premije osiguranja koje poslodavac uplaćuje svojim zaposlenicima, uz određene uvjete,  za radnika nisu oporezivi primitak odnosno ne smatraju se plaćom radnika, a za poslodavca predstavljaju porezno priznati rashod i smanjuju mu osnovicu poreza na dobitak.

 

Premije za III. stup dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja može uplaćivati građanin, ali i poslodavac za svog radnika. Pod određenim uvjetima, 500,00 kn mjesečno ili 6.000,00 kn godišnje, može se isplatiti bez obveze oporezivanja, no s plaćanjem premija po ovoj osnovi u praksi su različita postupanja.

 

U dobrovoljni mirovinski fond mogu se uključiti svi građani s prebivalištem u Republici Hrvatskoj, bez obzira na broj godina, zdravstveno stanje te jesu li ili nisu u radnom odnosu. Visina mirovine koja će se isplaćivati ovisit će o visini uloga koji će se uplaćivati na poseban račun u dobrovoljnom mirovinskom fondu koji fizička osoba samostalno odabere. Član dobrovoljnog mirovinskog fonda samostalno odlučuje o svoti i dinamici uplate odnosno o trenutku kada će obaviti uplatu u fond. Visina uplate može se mijenjati te je član dobrovoljnoga mirovinskog fonda može prilagođavati vlastitim financijskim mogućnostima.

 

Koristi koje po ovoj osnovi mogu ostvariti radnici mogu biti višestruke: pravo na državna poticajna sredstva, dodatni primitak koji se ostvaruje nakon odlaska u mirovinu, u trenutku kada ih isplaćuje poslodavac, uplaćene premije u III. mirovinski stup ne mogu biti predmet ovrhe.

 

Prema poreznom propisu, poslodavac svojem radniku može neoporezivo pod određenim uvjetima podmirivati premije za dobrovoljni mirovinski fond, što je predmetom odluke svakog poslodavca.

 

No, ako bi poslodavac navedene premije podmirivao osobama koje nisu zaposlene u samom društvu (članovima uprave, članovima sindikata i sl.), takav primitak predstavlja neto-svotu koja se treba preračunati na bruto i oporezivati na način propisan za drugi dohodak (naravno, uz obvezu obračunavanja doprinosa za obvezna osiguranja).

 

Kada bi pak poslodavac za svog radnika uplaćivao u ime dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja veću svotu od 500,00 kn mjesečno ili 6.000,00 kn godišnje, razlika između neoporezive svote i svote koja bi se uplaćivala predstavljala bi neto-plaću radnika.

 

Uplata u III. stup može započeti u bilo kojem mjesecu tekućeg razdoblja, a svota uplate može maksimalno (neoporezivo) iznositi 6.000,00 kn godišnje. To znači da uplatu za tekuću godinu poslodavci mogu obaviti bilo kada u godinu (početkom godine, sredinom ili u zadnjem mjesecu tekuće godine).